preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:

       

JUTRO
    1. sat:    08:00 - 08:45
    2. sat:    08:50 - 09:35
    3. sat:    09:40 - 10:25
    odmor    10:25 - 10:40
   4. sat:    10:45 - 11:30
    5. sat:    11:35 - 12:20
    6. sat:    12:25 - 13:10

  POSLIJEPODNE
    1. sat:    14:00 - 14:45
    2. sat:    14:50 - 15:35
    3. sat:    15:40 - 16:25
    odmor    16:25 - 16:40
   4. sat:    16:45 - 17:30
    5. sat:    17:35 - 18:20
    6. sat:    18:25 - 19:10

Novinarska grupa

 

 

 

 

 

 

za ulaz klikni na sliku ...

 

 

 

Osnovna škola

Pujanki

Split

 

Radovi u čast

 

Danu sjećanja na

Vukovar i Škabrnju

te drugi radovi

 

Šk. god. 2021./2022.

 

Novinarska i

literarni skupina

učenički radovi

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

Vukovar

 

 

 

O, Vukovaru,

 

kako tebi samo ljepotu uzeše,

 

tvoje zelene livade,

 

kamene ulice,

 

povijesne zgrade.

 

Stare putove ti nitko uzeti ne će,

 

tvoju pravu ljepotu

 

nitko zaboravit ne će,

 

zato u sjećanje na tvoje žrtve

 

palimo svijeće...

 

 

                                    Učenik Mihael  Paleško, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

Dan pada grada Vukovara

 

Grad Vukovar pao je 18. studenog 1991., prije gotovo trideset godina.

Bila je to najveća bitka u Domovinskom ratu. Bitka za Vukovar počela je u kolovozu 1991. a trajala je do 18. studenog 1991.

Tzv. Jugoslavenska narodna armija je uz pomoć srpskih paravojnih snaga opkolila cijeli grad Vukovar.

U toj krvavoj bitci za svoj grad i domovinu umrlo je: 900 branitelja grada, 1000 branitelja izginulo je u borbama na područjima oko Vukovara, poginulo je 1000 civila, 600 ljudi je poginulo nakon zarobljavanja u ratnim zločinima, a oko 7000 vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji.

Bitka je završena porazom lokalnog zbora narodne garde, brojnim ubojstvima, progonima i razgaranjem herojskog grada Vukovara.

I danas nakon gotovo trideset godina od pada grada Vukovara prisjećamo se svih ljudi koji su se borili sve do zadnje kapi krvi za svoj grad, narod i domovinu.

 

 

Učenica Lucija Žitko, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

Vukovar

 

U današnje vrijeme mnogo ljudi je nezahvalno i nezadovoljno. Takvi ljudi imaju kuće.

A oni, što su živote svoje dali da obrane svoje domove, oni nisu ni riječ izustili.

Nezadovoljni ljudi ljuti su kada pada kiša.

A oni što su svaki dan gledali kišu metaka i rijeke krvi, nisu ni riječ ni izustili.

Zašto je život takav?

Zašto je ovako nepravedan?

To su se sigurno pitali ljudi koji su u kolonama tužno odlazili iz svog grada. Grada Vukovara. Jednog i jedinog hrvatskog grada Vukovara.

Nezahvalni ljudi, nezadovoljni su kad se oblak nadvije nad njima.

A oni koji su svakog dana gledali oblake dima od granata i tenkova, nisu ni riječ izustili.

Zašto? Kako? Gdje? Kad?

To su sve pitanja koja više ne možete pitati ljude koji su tamo živjeli i ratovali, jer takvih heroja, nažalost, više nema.

I zato oni koji su tužni jer su nešto izgubili neka se razvedre jer imaju obitelj, nešto što je mnogo ljudi iz Vukovara izgubilo. Nepovratno izgubilo.

Sve to je pretrpio jedan grad. Grad koji je pao i uzdigao se kako bi ponosno nosio ime hrvatskog grada Vukovara.

 

Učenik Pjero Ninčević, 6. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

Jesen u meni

 

Jesen je prava ljepotica. Stalno mijenja boje lišća, umiva se po cijeli dan, koleba i zbunjuje sve oko sebe. Prikrada se i kao tihi glas u meni priprema me za dane kada se posebna tuga i sjeta uvuče u moj dom.

Djed je ovih dana posebno šutljiv i tih. Povuče se u sebe i na licu mu vidim bol.

Pitam se što osjeća, ali ga ne želim dodatno rastužiti.

U ratu je izgubio puno prijatelja, a i sam je ranjen. Nikada ne govori o tome.

Studeni kao da ima bezbroj takvih sjetnih dana. Nekako su teži i sivlji nego ostali, a svi vode ususret danu kada je čovjek zastao, priroda utihnula, a ostao nijemo stajati jedan grad. Vukovar.

Nije progovorio, ali kao da nam cijelo vrijeme govori. Stoji tako postojan, kao podsjetnik, kao opomena, kao svjetlo one voštane svijeće u obliku srca, što je svake godine upalim s majkom u znak sjećanja.

Priča i tada, o djeci poput mene, što su u mraku podruma, uz sjaj voštane svijeće svjedočila bezumlju i zlu koje je poharalo njihov grad. Djeci koja su ostala bez roditelja, braće i sestara, baka i djedova, prijatelja. Priča o boli, ali i ponosu, ljubavi, trpljenju, pripadnosti i korijenju, koje ni jesen ne može iščupati.

18. studeni je taj dan. Dan kada je ostao stajati grad, kada jesen opere ulice, duše i savjesti.

Dan u kojem je jesen u meni.

Učenik Vice Lekšić, 6. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje

 

 

 Vukovar je grad na istoku Hrvatske. Poznat je po najvećoj bitci vođenoj u Domovinskom ratu.

Opsada grada trajala je 87 dana, a vodila ju je tzv. Jugoslavenska narodna armija. Poraz lokalnog Zbora narodne garde okončao je bitku.

Obilježja su također bila ubojstva i progoni Hrvata, te uništavanje grada.

Što se tiče žrtava, ubijeno je oko tisuću civila, a poginulo je oko devetsto branitelja u gradu, a u ratnim zločinima ih je ubijeno još oko šesto.

Još oko tisuću branitelja poginulo je u borbi na području oko Vukovara.

Od prilike sedam tisuća branitelja i civila odvedeno je u logore u Srbiji, gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima.

Neprijatelji su doveli blizu trideset tisuća vojnika, od kojih je tisuću i dvjesto poginulo u borbi za sam grad.

Prema izvorima, nisu uračunati gubitci srpskih paravojnih postrojbi.

Zbog mnogobrojnih žrtava krvavih bitki Domovinskoga rata, osamnaesti studenog proglašen je Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

 

Učenik Igor Barić, 8. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

                        Hrvatske suze

 

Mi odajemo počast ljudima,

ljudima koji su krv i suze za ovu domovinu prolili,

što su krunice i slike svojih obitelji ljubili.

Tim ženama koje su dobivale poruke da njihovi

muževi više nisu s njima.

Onoj djeci koja su tužno i tiho plakala,

dok su svoje igračke grlili.

Onima koji su se u podrumima skrivali

i svaki dan čekali kad će

više prestati.

Onima što ih je smrt čekala na vratima,

a neke je i dočekala.

Onima koji su se odabrali boriti umjesto bježati.

Svim tim hrabrim ljudima koji su to sve prošli,

pa su im ta sjećanja i dalje u glavi.

Onima koji se ne mogu riješiti misli

u kojima im ljudi pred očima umiru.

Onima koji nikad ne će znati kako je to

imati unuke.

Onima koji su s nama i dalje tu, pa dijele

svoje priče s drugima.

Svi su oni spasili našu domovinu,

svi su oni napravili nešto važno.

To su ljudi i djela za pamćenje.

 

                                                                                       Učenica  Ema Novković, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

Vukovar grad pobjednika

 

 

Na braniku domovine ponosno je stajao Vukovar. Grad u kojem je vladala nepravda, grad pun snova koji su samo doživjeli stanovnici Vukovara.

Granate su padale na Vukovar kao bol u srcima stanovnika. Krv branitelja se slijevala niz rane Vukovarskog vodotornja, ulijevala se u Dunav što ima beskonačno mnogo uspomena.

Djeca plakaše za izgubljenim roditeljima, za izgubljenim djetinjstvom. U skloništima vladao je strah, neprospavane noći, nadajući se boljem sutra. Vukovarska bolnica bila je bojište vrijednih doktora što su po cijele dane i noći spašavali živote.

Stajali su nepokretno uništeni tenkovi neprijatelja. Hrvatski narod je jednom morao napustiti Vukovar, ali kada se vratio Vlakom mira, više se ne će nikada dogoditi da Hrvati moraju napustiti svoje ognjište.

Hrvatska zastava će se zauvijek vijoriti na Vukovarskom vodotornju.

 

 

 

 

                                                                                       Učenica  Iva Maleš, 6. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

 

VUKOVARVukovar je grad heroj. Pretrpio je najveću i najkrvaviju bitku u Domovinskome ratu, no ostao je nepokolebljiv i ustrajan. Nikada se nije predao.

Bitka za slobodu je trajala punih 87 dana te je u njoj izgubljeno nekoliko tisuća života, među kojima su mnogi bili civili, a više od dvije i pol tisuće stanovnika je nestalo.

Nažalost za mnoge ni danas ne znamo što im se dogodilo. Vojnici su bez razmišljanja polagali svoje živote kako bi obranili Vukovar i oslobodili svoju domovinu.

Svake godine 18. studenoga prisjećamo se grada heroja i žrtava koje su svoj život izgubile kako bi mi danas bili slobodni.

 

 

                                                                                        Učenik Ivan Parlov, 8. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

Vukovar u našem sjećanju

 

 

Godine 1991. započeo je jedan jako strašan rat u našem gradu Vukovaru.

Branitelja nije bilo mnogo, a oni su bili ljudi, ljudi koji su voljeli svoj grad i domovinu, tek tako je nisu mislili predati tuđinskoj vlasti, nego se boriti sve do kraja i neodustajati.

U tom ratu branitelji su se žestoko borili, neki su preživjeli, a neki ne. Obitelji preminulih znali su koliko im stalo da obrane svoj grad Vukovar, zapravo svoju domovinu,  suze su tekle, ali su im zahvalni što su bili dostojni braniti svoju domovinu.

 

Ubijeni i mučeni bili su i civili, zapravo ljudi koji su svoj život htjeli mirno provoditi. Mnogi su bježali kako svoj život ne bih završili u tom ratu.

Nakon sve te silne obrane grada Vukovara od srpskih napada, Srbi više nisu bili sposobni za daljnji napad. Tako da je Vukovar bio presudan za glavni napad na cijelu lijepu našu domovinu.

 

I zato smo im mi svi zahvalni na tome što su učinili za nas, a učinili su mnogo.

I tako je taj grozan rat završio: sve ispucano od metaka, razrušeno od bomba i granata, mnogo mučenih, mnogo preminulih.

Zato mi svake godine slavimo jedan poseban dan koji se odvija 18. studenoga Dan sjećanja na Vukovar, zapravo jedan spomendan na koji se prisjećamo svih onih preminulih u ratu i palimo svijeće.

 

 

Učenik Petar Juranović, 6. a

 

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju

Novinarska i literarna skupina

 

 

Dan sjećanja na Vukovar

 

Došao je 18. studenoga.

U svima je pobudio već davno proživljene osjećaje.

Vukovar koji je bio tih i miran grad, pun dječjih osmijeha, utihnuo je. Svi dječji osmjesi nestali su u jednom trenutku.

Mladenački smijeh zamijenila je tuga i strahota. Umjesto djece, koja su se na ulicama gađala jabukama,vidjele su se velike crne kugle koje su polako uništavale grad. Njihovo djetinjstvo bilo je uništen, njihovi životi i njihovi snovi. Mogu samo zamisliti njihovu bol i tugu u duši zbog nestanka njihovih bližnjih.

Ranjen vodotoranj uspravno je stajao, pomalo napušten nije se predao. Sve vesele uspomene otišle su u grobove s tužnim srcima hrvatskih branitelja.

Škabrnju koja je bila istoznačnica-hrvatskog domoljublja u kojoj su živjeli pošteni, vrijedni i gostoljubivi ljudi obuhvatila je tama.  Svi se pitaju gdje je nestala bratska ljubav; ljubav prema svojem bližnjem, ljubav prema siromašnom, ljubav prema nemoćnom. Sve je nestalo poput pepela kojega je vjetar nosio. Umjesto visokog vazdazelenoga drveća na dolasku u grad mogao se vidjeti prizor srušenog drveća, ptičji pjev utihnuo je, a u daljini se čulo jako brujanje vjetra. Svaki dan im je bio sve gori i gori. Dane su provodili u strahoti, snuždenih lica moleći se da ovo zlo prestane.

Domovinski rat bio je obrambeno-osloboditeljski rat za neovisnost i cjelovitost  Hrvatske.

Ulice su bile prazne i razorene, a na cestama su se mogli vidjeti tenkovi i mnogo ljudi koji su pokušavali spasiti svoje živote. U dječjim očima mogla se vidjeti zbunjenost i tuga.

Umorni, jedva su stajali na nogama. Noći su bile tamnije od dubokoga mora. Mjesec im je obasjavao putove koji su im bili jedina nada da prežive.

Rijeka Dunav nastavila je teći, a njena boja bijaše tamnija od zimske noći. Vukovar je nazvan gradom heroja, zato što je preživio u ratu.

Tko bi znao što bi se dogodilo da nije bilo naših branitelja. Danas je Vukovar većim dijelom obnovljen. Vukovarski vodotoranj postao je simbol stradanja i otpora grada tijekom Domovinskog rata.

Molim Vas da zapalite barem jednu svijeću, nekima to možda ništa ne znači, ali za neke to znači puno, pogotovo za one koji su izgubili svoje najmilije.

 

 

                                                                                           Sendi Juranović, 8. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

 

Vrijeme korona virusa

 

Početkom 2020. pojavio se novi virus COVID-19. Pojavio se u Kini, a ubrzo se proširio na cijeli svijet.

COVID-19 ima i naziv "Korona". Korona virus nam je donio mnogo problema sa kojima se i danas dvije godine nakon pojave tog virusa borimo. 

Neki od njih škola su na daljinu, maske, izolacije i još mnogo toga. Tim virusom je najviše oštećeno učeničko obrazovanje osnovnih i srednjih škola i studenata, ni našim profesorima nije puno lakše nego nama. U školi na daljinu problem je učenicima pratiti gradivo onako kako je to u normalnoj školi, a profesorima je teže objašnjavati gradivo učenicima. Također im je teško ocijeniti testove učenika jer ne znaju jesu li pripisivali ili ne, profesori znaju da je lakše pripisivati na daljinu nego na nastavi uživo.

Nakon nekog vremena svi smo se vratili u školske klupe, ali s maskama na licu i novim pravilima kojih smo se trebali držati. Neka od tih pravila da smo moramo držati distancu jedni od drugih, ako jedan učenik bude zaražen korona virusom cijeli razred mora u samoizolaciju i još mnoga druga pravila. Stanje u bolnicama nije bolje nego u školama Liječnici i ostalo medicinsko osoblje moraju biti najoprezniji jer moraju paziti na svoje i tuđe zdravlje, ako nema zdravih liječnika ne će se nitko moći brinuti o pacijentima.

Zbog korona virusa u bolnicama se često duže čeka na neki pregled ili slično. No svi se mi nadamo da će stanje s korona virusom postati bolje i da će se sve vratiti onako kako je bilo prije korona virusa.

 

Dea Cega, 8. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

 

Europsko rukometno prvenstvo 2022.

 

Od 13. do 30. siječnja održava se petnaesto europsko prvenstvo u rukometu u Mađarskoj i Slovačkoj.

Utakmice u Slovačkoj igraju se u Košicama i Bratislavu, a u Mađarskoj u gradovima Budapast, Debrecen i Szeged.

Hrvatska rukometna reprezentacija također nastupa na prvenstvu.

Iz povijesti europskih prvenstava Hrvatska je osvojila tri srebrene medalje 2008., 2010. i 2020. i tri brončane medalje 1994., 2012. i 2016.

Nadamo se da će i na ovom prvenstvu biti u borbi za medalje i tako ostaviti zapažen trag.

Lucija Nekašmić, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

Veliko srce udruge Putokaz za Afriku

Na svijetu ima puno siromašne djece, svi to znamo, ali malo toga se poduzima, malo toga svijet čini da im pomogne.

Ta djeca mogu samo sanjati o životu koji je barem sličan našem. Zato su dvije žene odlučile pomoći siromašnoj djeci u Africi. Elizabet Suzana Kozina godinama pomaže siromašnoj djeci.

Pokušava im barem malo olakšati život u surovoj Africi. Mjesec dana bila je u Africi i pomagala im. Kada se vratila u Hrvatsku, htjela im je pomoći još više. Sa svojom prijateljicom Slavicom Ninković Gašparović osnovala je udrugu „Putokaz za Afriku.˝

Ta udruga brine se o mnogo djece u Africi. Svatko tko želi može postati „kum˝ jednom djetetu u Africi. Kumovi za svoju djecu plaćaju 60 kuna mjesečno. Njima to znači puno, to im je za školovanje i hranu za mjesec dana.

Svi kumovi znaju tko je njihovo kumče, dobiju sliku, ime i prezime svog kumčeta. Ako i vi želite pomoći djeci u Africi da imaju bolji život, kontaktirajte udrugu preko Facebook stranice „Putokaz za Afriku.˝

Lana Voloder, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

Književno umjetnički stil

 

 

SVIJET MAŠTE

 

 

Jedne večeri u 10:24 h, poželjela sam pročitati koju knjigu.

Imam punu policu knjiga i dugo sam birala koja  bi bila savršena za čitanje te večeri.

Napokon sam izabrala jednu. Imala je prekrasne plave korice, ali nije imala niti naslov niti ime autora.

Nisam se mogla sjetiti da sam je ikada kupila ili jesam li je dobila na dar. Zanemarila sam to i krenula sam čitati.

Otvorila sam prvu stranicu, čitala sam i čitala i nisam ni primijetila da sam već došla na tridesetu stranicu.

Dok sam čitala, prolazila sam kroz nebeske vrtove, zalutala sam jednim puteljkom, promatrala sam leptire koji su mi letjeli oko glave, brala sam cvijeće svih boja, mirisa i vrsta.

Na kraju puteljka… Zatvorila sam knjigu.

Odlučila sam uzeti neku drugu, jer mi je ova dosadila.

S police sam uzela knjigu koja je imala zelene korice, a na njoj je pisao naslov „Knjižnica“. Također nije pisalo ime autora, ali je barem imala ime.

Činila mi se jako zanimljivom.

Dugo sam čitala, a dok sam čitala bila sam u knjižnici.

Izgledala je kao da je beskonačna, imala je velike police s knjigama svakakvih boja i imena.

Upoznala sam knjižničarku koja me upozorila da postoje knjige koje mogu biti opasne.

Pročitala sam dosta knjiga i zapela u vrtlogu drugih svjetova i dimenzija, toliko različitih priča, a sve su bile… Zatvorila sam knjigu.

Spremila sam je natrag na policu, vratila sam se u krevet i utonula sam u san.

 

                                                                                                                                                   Ema Novković, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

Književno umjetnički stil

 

Vukovar

 

Ovih dana puno slušam o Vukovaru.

Bliži se njegov dan, najtužniji dan. Dan kad nam se svima srce stegne na  spomen njegova imena. Dan kad  se svi prisjećamo njegovih rana, ožiljaka i suza. Ožiljci se još uvijek vide na kućama i zgradama grada, rane stoje nepovijene na hrabrom Vodotornju, a suze se skrivaju u ljudskim dušama.

Nisam nikad bio u Vukovaru, ali sam puno o njemu čuo. Čuo sam da je bio predivan grad, pun sretnih ljudi, da su brodovi plovili njegovim rijekama. Njegova prošlost je teška i tužna, hrabro ju nosi kao breme na leđima već trideset godina. 

Njegova sadašnjost znatno je bolja.

Danas je to grad heroj, ponosan kao majka, ali tragovi prošlosti još uvijek lutaju gradom kao neki duhovi.

Budućnost? Budućnost mu je neizvjesna, ali znam da zaslužuje biti najljepši i najsretniji grad na svijetu!

                          

                                                                          Matej Markić, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

Književno umjetnički stil

 

MORSKI SAN

 

Bila je večer, topli, ljetni sumrak. Šetao sam snenom plažom. Nečujno je more spavalo pokraj mene kao novorođenče u kolijevci. Sjeo sam na jedan kamen i gledao morski beskraj. Obuzeo me nekakav lijepi spokoj, a srce mi je radosno pjevušilo. Zatvorio sam oči na trenutak.

Odjednom se preda mnom pojavilo predivno morsko biće. Bio je to dupin, no ne običan već ljubičasti. Pružio mi je svoju lepršavu peraju, a ja njemu svoju ruku. Sjeo sam mu na leđa i čvrsto se držao za peraju. Krenuo je plivati, polako i po površini. Plovio je sa mnom tako neko vrijeme, a ja sam uzbuđeno gledao oko sebe dok me more nježno zapljuskivalo. Jedino me brinulo što će biti ako zaroni u more i baš na vrhuncu moje zabrinutosti, ono zaroni. Jurili smo morskim dubinama, probijali smo jata preplašenih riba, provlačili se kroz stijene, klizili po vlasuljama, skakali po meduzama, povremeno izranjali iz vode… Odmorili smo se nakratko na jednom grebenu. Htio sam prijatelja nešto pitati, ali me iznenadila jaka buka.Čuo sam samo svoje ime. Otvorio sam širom oči i ugledao tatu koji me dozivao.

Krenuli smo kući, a ja sam bio još u svom snu.

 

 

                                                                                  Matej Markić, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

 

 

Književno umjetnički stil

 

 

 

Priča jednoga stabla

 

 

Sjećam se dana kada sam bio jedno malo drvo koje je tek krenulo u život. Uvijek sam bio tužan i usamljen jer sam bio manji od ostaloga drveća. Ostala drveća imala su krošnje koje su bile bogate lišćem različitih boja kao da ih je slikar naslikao, a moja krošnja izgledala je kao da je preživjela najgore razdoblje u svojemu životu.

Nalazio sam se na jednome velikome brdu koje je izgledalo kao ono iz bajke, a iza njega su se nalazile velike šume i kuće različitih boja. Prolazili su dani, tjedni pa i mjeseci, a moja krošnja nema niti lista. Mislio sam da ću ostati usamljen do kraja svojega života i da me se nitko ne će sjećati, no to se sve promijenilo jedne jeseni.

Gledao sam djecu kako se radosno igraju na polju. Svi su bili veseli, ali jedan dječak izgledao je tako tužno i bilo je izostavljeno iz igre. Iznenadilo me kada mi je prišao i krenuo govoriti o njegovu danu u školi.

Njegova priča bila je tužna poput moje.

Sunce je krenulo na počinak te je tako i dječak otišao k svojemu domu. Očekivao sam da će i sljedeće jutro biti kao i svako do sada, no ipak nisam bio u pravu. Ponovno mi je prišao dječak od jučer i sjeo nasuprot meni.

Počeo mi je govoriti o raznim pričama o svijetu koji se nalazi iza brda i tako smo zajedno provodili svaki dan.

Krošnja mi je bila sve bujnija i bujnija. Imao sam osjećaj kao da sam u zemlji čudesa. Kako su prolazile godine, moje deblo je naraslo pa tako i dječak.

Iako je bio zaposlen uvijek je imao vremena da razgovara sa mnom. No sljedećega dana dječaka nije bilo. Pomislio sam da je umoran, no prolazili su dani, a od dječaka niti riječi.

Svaki dan bijaše sve tamniji i tamniji, a mojoj krošnji nestajale su boje. I tako jednog kišovitoga jutra, nedaleko od brda,ugledao sam strojeve koji su polako uništavali sva drveća.

Stroj se sve više približavao k meni, a kada je došao nasuprot meni, pomislio sam da je ovo kraj. Zatvorio sam svoje oči i razmišljao o svojim sretnim trenutcima.

Nakon nekog vremena otvorio sam svoje male oči, a oko sebe sam ugledao posve novi svijet. Na svakom uglu nalazila su se raznolika drveća s velikim osmijesima na njihovim licima,a nasuprot meni sjedi dječak i pripovijeda mi o njegovu danu.

 

 

 

                                                                                  Matej Markić, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split

Novinarska i literarna skupina

 

 

Književno umjetnički stil

 

Kus Lana Voloder Vukovar

 

Uništen je bio cijeli jedan grad

i djetinjstva ukradena.

Rat je uništio mnoge živote,

ali Vukovar je ostao snažan

i danas nam je on spomen važan.

Ponosni smo na njega

i ljude koje su se borili za našu domovinu.

Kada studeni je tu svi smo bliži Vukovaru

i ponos i tuga prevladavaju.

Tisuće upaljenih svijeća diljem naše domovine,

danas gore za poginule branitelje.

Molimo se za mir i da se rat više nikada ne ponovi!

 

Lana Voloder, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

OŠ Pujanki – Literalni radovi

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 


Vukovar

 

O, Vukovaru,

kako tebi samo ljepotu uzeše,

tvoje zelene livade,

kamene ulice,

povijesne zgrade.

Stare putove ti nitko uzeti ne će,

tvoju pravu ljepotu

nitko zaboravit ne će,

zato u sjećanje na tvoje žrtve

palimo svijeće...


                                    Učenik Mihael  Paleško, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 

 

Dan pada grada Vukovara

Grad Vukovar pao je 18. studenog 1991., prije gotovo trideset godina. 
Bila je to najveća bitka u Domovinskom ratu. Bitka za Vukovar počela je u kolovozu 1991. a trajala je do 18. studenog 1991. 
Tzv. Jugoslavenska narodna armija je uz pomoć srpskih paravojnih snaga opkolila cijeli grad Vukovar. 
U toj krvavoj bitci za svoj grad i domovinu umrlo je: 900 branitelja grada, 1000 branitelja izginulo je u borbama na područjima oko Vukovara, poginulo je 1000 civila, 600 ljudi je poginulo nakon zarobljavanja u ratnim zločinima, a oko 7000 vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji. 
Bitka je završena porazom lokalnog zbora narodne garde, brojnim ubojstvima, progonima i razgaranjem herojskog grada Vukovara. 
I danas nakon gotovo trideset godina od pada grada Vukovara prisjećamo se svih ljudi koji su se borili sve do zadnje kapi krvi za svoj grad, narod i domovinu.


Učenica Lucija Žitko, 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 


Vukovar

U današnje vrijeme mnogo ljudi je nezahvalno i nezadovoljno. Takvi ljudi imaju kuće. 
A oni, što su živote svoje dali da obrane svoje domove, oni nisu ni riječ izustili.
Nezadovoljni ljudi ljuti su kada pada kiša.
A oni što su svaki dan gledali kišu metaka i rijeke krvi, nisu ni riječ ni izustili.
Zašto je život takav? 
Zašto je ovako nepravedan? 
To su se sigurno pitali ljudi koji su u kolonama tužno odlazili iz svog grada. Grada Vukovara. Jednog i jedinog hrvatskog grada Vukovara.
Nezahvalni ljudi, nezadovoljni su kad se oblak nadvije nad njima.
A oni koji su svakog dana gledali oblake dima od granata i tenkova, nisu ni riječ izustili.
Zašto? Kako? Gdje? Kad? 
To su sve pitanja koja više ne možete pitati ljude koji su tamo živjeli i ratovali, jer takvih heroja, nažalost, više nema.
I zato oni koji su tužni jer su nešto izgubili neka se razvedre jer imaju obitelj, nešto što je mnogo ljudi iz Vukovara izgubilo. Nepovratno izgubilo.
Sve to je pretrpio jedan grad. Grad koji je pao i uzdigao se kako bi ponosno nosio ime hrvatskog grada Vukovara.

Učenik Pjero Ninčević, 6. b 

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 


Jesen u meni

Jesen je prava ljepotica. Stalno mijenja boje lišća, umiva se po cijeli dan, koleba i zbunjuje sve oko sebe. Prikrada se i kao tihi glas u meni priprema me za dane kada se posebna tuga i sjeta uvuče u moj dom. 
Djed je ovih dana posebno šutljiv i tih. Povuče se u sebe i na licu mu vidim bol. 
Pitam se što osjeća, ali ga ne želim dodatno rastužiti. 
U ratu je izgubio puno prijatelja, a i sam je ranjen. Nikada ne govori o tome. 
Studeni kao da ima bezbroj takvih sjetnih dana. Nekako su teži i sivlji nego ostali, a svi vode ususret danu kada je čovjek zastao, priroda utihnula, a ostao nijemo stajati jedan grad. Vukovar. 
Nije progovorio, ali kao da nam cijelo vrijeme govori. Stoji tako postojan, kao podsjetnik, kao opomena, kao svjetlo one voštane svijeće u obliku srca, što je svake godine upalim s majkom u znak sjećanja. 
Priča i tada, o djeci poput mene, što su u mraku podruma, uz sjaj voštane svijeće svjedočila bezumlju i zlu koje je poharalo njihov grad. Djeci koja su ostala bez roditelja, braće i sestara, baka i djedova, prijatelja. Priča o boli, ali i ponosu, ljubavi, trpljenju, pripadnosti i korijenju, koje ni jesen ne može iščupati. 
18. studeni je taj dan. Dan kada je ostao stajati grad, kada jesen opere ulice, duše i savjesti. 
Dan u kojem je jesen u meni.

Učenik Vice Lekšić. 6. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 

 


Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje


 Vukovar je grad na istoku Hrvatske. Poznat je po najvećoj bitci vođenoj u Domovinskom ratu. 
Opsada grada trajala je 87 dana, a vodila ju je tzv. Jugoslavenska narodna armija. Poraz lokalnog Zbora narodne garde okončao je bitku. 
Obilježja su također bila ubojstva i progoni Hrvata, te uništavanje grada. 
Što se tiče žrtava, ubijeno je oko tisuću civila, a poginulo je oko devetsto branitelja u gradu, a u ratnim zločinima ih je ubijeno još oko šesto. 
Još oko tisuću branitelja poginulo je u borbi na području oko Vukovara. 
Od prilike sedam tisuća branitelja i civila odvedeno je u logore u Srbiji, gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima. 
Neprijatelji su doveli blizu trideset tisuća vojnika, od kojih je tisuću i dvjesto poginulo u borbi za sam grad. 
Prema izvorima, nisu uračunati gubitci srpskih paravojnih postrojbi. 
Zbog mnogobrojnih žrtava krvavih bitki Domovinskoga rata, osamnaesti studenog proglašen je Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.


Učenik Igor Barić, 8. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 


                        Hrvatske suze

Mi odajemo počast ljudima,
ljudima koji su krv i suze za ovu domovinu prolili,
što su krunice i slike svojih obitelji ljubili.
Tim ženama koje su dobivale poruke da njihovi
muževi više nisu s njima.
Onoj djeci koja su tužno i tiho plakala,
dok su svoje igračke grlili.
Onima koji su se u podrumima skrivali 
i svaki dan čekali kad će 
više prestati.
Onima što ih je smrt čekala na vratima,
a neke je i dočekala.
Onima koji su se odabrali boriti umjesto bježati.
Svim tim hrabrim ljudima koji su to sve prošli,
pa su im ta sjećanja i dalje u glavi.
Onima koji se ne mogu riješiti misli 
u kojima im ljudi pred očima umiru.
Onima koji nikad ne će znati kako je to 
imati unuke.
Onima koji su s nama i dalje tu, pa dijele
svoje priče s drugima.
Svi su oni spasili našu domovinu,
svi su oni napravili nešto važno.
To su ljudi i djela za pamćenje.

                                                                                       Učenica   Ema Novković 6. a

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

 

Osnovna škola Pujanki, Split
Radovi u čast Danu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Novinarska i literarna skupina

 

 

Vukovar grad pobjednika


Na braniku domovine ponosno je stajao Vukovar. Grad u kojem je vladala nepravda, grad pun snova koji su samo doživjeli stanovnici Vukovara. 
Granate su padale na Vukovar kao bol u srcima stanovnika. Krv branitelja se slijevala niz rane Vukovarskog vodotornja, ulijevala se u Dunav što ima beskonačno mnogo uspomena. 
Djeca plakaše za izgubljenim roditeljima, za izgubljenim djetinjstvom. U skloništima vladao je strah, neprospavane noći, nadajući se boljem sutra. Vukovarska bolnica bila je bojište vrijednih doktora što su po cijele dane i noći spašavali živote. 
Stajali su nepokretno uništeni tenkovi neprijatelja. Hrvatski narod je jednom morao napustiti Vukovar, ali kada se vratio Vlakom mira, više se ne će nikada dogoditi da Hrvati moraju napustiti svoje ognjište. 
Hrvatska zastava će se zauvijek vijoriti na Vukovarskom vodotornju.

 

 

                                                                                       Učenica  Iva Maleš, 6. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Petar Juranović, 5. a

Lastavica i čarobno stablo jabuke

Lastavica je jednog jutra vidjela lijepo veliko stablo jabuke i bila je jako gladna. Otišla je do tog stabla i pojela nekoliko plodova.

Odjednom začuje neki duboki glas koji reče: ''Siđi dolje lastavice.''

 Lastavica siđe i pita: ''Tko to govori, ne vidim nikoga.''

Stablo potom otvori oči. Lastavica cijela u strahu sakrije se iza kamena upita: ''Tko si ti?''

''Ja sam čarobno stablo koje  govori.''

Čarobno stablo tuguje pa pita lastavicu: ''Zašto u ovoj šumi nijedno stablo ne govori?''

Lastavica mu kaže da je ovo sasvim obična šuma, gdje žive životinje. Sjeti se lastavica da je davno prije bila zalutala u nekakvu čudnu šumu, a stablo je upita: ''Jesu li svakom stablu bili listovi žuti i svakom cvijetu plave latice i rumeni plodovi?''

Lastavica kaže stablu da je točno tako kako je rekao. To je ta šuma u toj sam šumi bio ta sva stabla su mi obitelj. Bio sam tu dok me neka ptica nije iščupala iz zemlje dok sam još bio sjemenka. Pao sam joj iz  kljuna u ovu šumu i ovdje sam narastao. Otkrije stablo jednu tajnu čarobnih stabala. Mi čarobna stabla  imamo samo jednu sjemenku u jednoj zlatnoj jabuci i kad tko uzme našu sjemenku gdje je ostavi, tu naraste novo čarobno stablo, a stablo iz kojeg je uzeta sjemenka pretvori se u obično stablo.

Dobije lastavica ideju da stablu uzme sjemenku i vrati je u čarobnu šumu, stablo se složi i lastavica to napravi. Kad ga je vratila. stablo je bilo presretno. Stablo se zahvalilo lastavici i dade joj najsočniju jabuku. I tako postanu najbolji prijatelji.

 

 

 

 

 

 

ZIMSKI PRAZNICI

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Leona Vulić, 7. a

Mislim da se svi slažemo da su ovi zimski praznici prošli brže nego ikad. Razlog tomu su mjere kojih smo se trebali (i još trebamo) pridržavati zbog pandemije. Najviše mi je nedostajao odlazak na Kupres sa svojom obitelji i prijateljima, preko cijelih praznika, to su najbolja tri tjedna svake godine. Od ustajanja rano ujutro i spremanja za van, skijanja veći dio dana, dok je oko mene mnoštvo drveća prekrivenim bijelim prekrivaćem, pa sve do navečer, dok uz vatru koja nas grije sa svih strana, jedemo ukusnu večeru.

To je taj čudesan osjećaj, koji vam ne mogu opisati ako ga sami ne iskusite. Skijanje naravno nije jedina aktivnost koju radim tamo, uz to su: grudanje, klizanje, igranje raznih društvenih igara, izrađivanje snjegovića, tobogana, tunela od snijega, planinarenje...

Ne želim više ni pisati o tome jer me rastužuje sama pomisao na te pozitivne misli, ali kada bolje pogledam nije sve tako crno. Ima dosta zabavnih i zanimljivih aktivnosti koje smo mogli raditi kod kuće. Meni je jedna od najdražih bila isprobavanje novih recepata sa svojom majkom. Svakog dana bi pronašli novi recept za desert ili jelo, pa bi ga potom i napravili. Sva jela bi bila veličanstvenog okusa, ali osobno najdraži bili su mi mini kroasani sa šunkom i sirom.

Druga najdraža aktivnost bila je igra kartama zvana remi. Neki bi to prozvali dosadnim, ali ja sam doista uživala u tomu. Naučila me igrati najbolja prijateljica, te od tog dana obožavam tu igru, igram je s mamom i sestrom. Bilo je još mnogo drugih zanimljivih aktivnosti koje sam radila iako nisam uspjela ispuniti svoje planove zbog pandemije.

Ipak sam uspjela iskoristiti te zimske praznike na najbolji način koji sam znala i umjela, te me to čini neprocjenjivo sretnom.

 

 

 

 

 

 

 

Zima

 

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Tara Cvijanović, 7. a

Došla je zima i u naš svijet donijela bjelinu i čaroliju koja je svuda oko nas. Na mom prozoru nacrtala je svoje umjetničko djelo, sve je obojala u bijelo. Tu je i  hladni vjetar koji je kriv za naše crvene obraze. Zimi najviše volim biti pokraj peći i gledati pejzaže, kroz svoj mali prozor, koje je zima nacrtala svojom vještom rukom. Noći su zimi jako hladne, tada nam zima pokazuje svoje oštre zube, ne i tako lijepu i čarobnu stranu. Iako je ona najhladnija, vjerujem da je i mnogima najljepša. U daljini se na planinama vidi zimski pokrivač, snijeg. Tiho se, kao neki kradljivac, zima uvuče u naše živote svake godine i svojim rukama čvrsto zagrli i stegne moj grad koji je to tada najmanje očekivao. Nitko ne voli zimsku sjetu, ali zato svi volimo zimske radosti. Klizanje, sankanje, grudanje, skijanje, pravljenje snjegovića... Sve su to zimske radosti koje su meni  kao i svoj djeci veoma mile. Možda zima i nije puna raznobojnih boja kao ljeto pa zato svi misle da je tužna, ali meni je prekrasna. S mirom u prirodi i tišinom možemo uživati u svakoj posebnosti koju donosi zima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kuća moje bake i djeda

 

 

 

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Benedikta Bojčić, 7. a

Rođenje, djetinjstvo, odrastanje…

Za to je potrebna sigurnost i razumijevanje obitelji. Ljubav i toplina obiteljskog okruženja. Podrazumijeva se da su baka i djed osobe koje neizmjerno vole svoje unuke. Uobičajeno, u njihovoj kući je za mališane veći stupanj slobode, nego u roditeljskom domu. Oni nam dopuštaju raditi što želimo, bez ograničenja. Izvlače nas iz svakojakih problema da nas roditelji ne bi ukorili.

Nikada ne ću moći opisati kolika toplina samo iz njihovog osmijeha izlazi. Svemu tome bih dodala i predivan krajolik na kojem žive. Borove šume, toliko velike da nekada pomisliš kao da si onaj mali pijunčić na mapi za društvene igre, zelenilo i šarenilo cvijetova, kao da se duga prosula po dječijoj bojanci, a nebo, kao da se plava boja prolila po bijelom platnu. Ovo sve još više doprinosi ljubavi i želji da što duže ostanem u to maloj seoskoj kući.

Mislim da nema ništa ljepše što može opustiti i učiniti atmosferu tako toplom kao tiho pucketanje drva u starinskoj peći. Još ako se osijeti miris toplog kolača, tada nema nikakvih razmišljanja bi li negdje bilo bolje i toplije u zimskim danima.

Kada ih zimi posjetim, obožavam satima gledati kroz stari drveni prozor kako bijele balerine padaju na tlo i čine predivni bijeli pokrivač. Osluškujem pjesmu vjetra, koji kroz šupljinu vrata pokušava da mi se približi, bojeći se da ga ne ću dobro čuti.

Proljeće…

Proljeće me na krilima lasta ponese k selu moje bake i djeda da bih, što prije, stigla tamo i uživala u ljepoti borovih šuma koje su sklopile savez s oblacima i zajedno daju najljepšu sliku na nebu. To se ne može opisati, mora se doživjeti.

Trebate ležati na zelenom tepihu prosut šarenim cvijećem, slušati ptičju pjesmu i vjetrove, a pritom znati da se odmah iza vas nalazi bakina i djedova kuća. Iako odrastam, znam da će u mojim mislima, i mom srcu uvijek biti mala, bijela, stara kuća na brijegu opkoljena zelenilom i znam da će to uvijek biti moj kutak, moje sklonište, moja-bakina kuća.

 

DAN NA MOM SELU

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Sendi Juranović, 7. a

Svanulo je jutro. Sunčeve zrake osvijetlile su moju sobu. To je bio znak da se moram pripremiti za odlazak na selo s roditeljima i rodbinom. Nisam imala veliku želju da idem na selo, ali ipak sam se provela dobro… Vrijeme je bilo malo oblačno i bilo je hladno. Na ulici nije bilo nikoga, izgledala je kao velika pustoš. Kada smo došli na selo, prvo sam pozdravila djeda, a onda smo se pripremili za odlazak u maslinik. Krajolik je izgledao prelijepo. Jedan dio je bio prekriven suncem, koje je svjetlilo kao žarko svjetlo u ponoć, okruženo šarenim cvijećem koje se poredalo, kao ribe u jatu. Na tamnom, sjenovitom dijelu krajolika, prostirale su se velike šume hrasta i bukve. Taj dio je bio hladniji i mračniji, puhao je lagani vjetar koji je „čupao“ lišće, kao berač jabuka u jesen. Iz daljine mogla sam ugledati i kuće, bile su male poput mrava u hodu. Jako sam se opustila uz slušanje ptičjeg pjeva i šuštanja lišća. Kada smo završili s poslom, odlučili smo se vratiti u djedovu kuću i imali smo veliki obiteljski objed. Svi smo se smijali na djedove šale, kao mala djeca kada dobiju slatkiše! Ostatak dana proveli smo u vinogradu. Kada se nebo smračilo, uočila sam predivan pogled. Nebo je bilo puno zvijezda, koje su izgledale kao lampice koje ukrašuju nebo. I tako smo se pripremili za povratak kući. Ovo mi je bio jedan od ljepših dana u mojem životu!

 

                               -------------------------------------------------------------------

OŠ PUJANKI – NOVINARSKI RADOVI

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Narcis Družijanić, 7. a

 

Trgovine u coroni

 

Dolaskom corona virusa, početkom 2020., u mjesecu ožujku, došlo je do potpune izolacije, zatim do zatvaranja većine trgovina ili poslovnica u cijeloj Republici Hrvatskoj.

Jedine trgovine, koje nisu zatvorene, bile su one koje su se prodavale svakodnevne namirnice, kao što su hrana, pića, higijenske potrepštine, itd.

Time je došlo do ljutnje radnika koji su bili primoreni zatvoriti svoje trgovine.

Žalili su se na nedostatak novca (zbog oduzimanja njihovog glavnog izvora prihoda) te kako je to utjecalo na njihovu obitelj, svakodnevni život itd.

Usprkos tomu, nažalost, došlo je do velikih gubitka posla među stanovnicima Republike Hrvatske. Također i gubitka mjesta stanovanja zbog nezaposlenosti.

U Republici Hrvatskoj, 31. ožujka 2019., broj nezaposlenih osoba iznosio je 131.753, dok u 2020, taj broj se povisio na 165.345 osoba. (Izvor; hzz.hr) Otprilike, 34 tisuće više nezaposlenih osoba je u 2020, nego što ih je bilo u 2019, što nam znatno pokazuje koliko je corona utjecala na zaposlenost osoba u Republici Hrvatskoj.

A ako pogledamo na drugu stranu trgovanja, tvornice i trgovine koje su, odlukom Vlasti ostale otvorene zbog svakodnevnih potrepština, njihovi radnici radili su neumorno zbog smanjenja izbora trgovina u koje se moglo otići. Znalo je doći zbog otkaza pojedinih radnika, zbog prevelikog pritiska i umora, ali to nije bilo pretjerano često. Većina radnika ostali su prisebni te prihvatili njihove velike odgovornosti.

Ukratko rečeno, COVID-19 nikome nije činio dobro, a najmanje trgovcima i radnicima.

Nadajmo se boljoj budućnosti za radnike, za studente te za sve stanovnike Republike Hrvatske.

 

 

 

 

 

 

 

 

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Leona Vulić, 7. a

 

 

OTVARANJE TERETANA I VRAĆANJE SPORTAŠA U DVORANE

 

Ministar Davor Božinović jučer je na vijestima izjavio otvaranje teretana i dopušteno treniranje sportaša u zatvorenim prostorima od 8. veljače. Popuštanje takvih mjera trajalo bi dva tjedna, ali će se 21. veljače razmotriti broj zaraženih i donijeti odluka hoće li se nastaviti vođenje takvih mjera.

U teretanama bit će dopušteno 10 do 15 ljudi, ovisno o veličini prostora, sprave će se dezinficirati nakon svake upotrebe i trebat će se držati razmak, najmanje metar. Sportaši će moći trenirati u zatvorenim prostorima (dvoranama) ali će se prostor redovno dezinficirati i  nastojat će se izbjegavati susreti s drugim grupama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OŠ Pujanki, Split

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Tomislav Urlić, 7. B

Izlet na Kozjak

U subotu 30. siječnja išao sam planinariti na Kozjak. Bio sam sa svojom obitelji, prijateljima i njihovim roditeljima. Krenuli smo u deset, vratili smo se kući u devetnaest sati. Jedan dječak je nažalost nezgodno pao, ali na kraju je sve prošlo dobro. Bio sam sretan što je s njime sve prošlo dobro.

 

-----------------------------------------------------------------

Vukovarske patnje

Taj 18. dan 11. mjeseca

rata Domovinskoga

87 dana

punih patnji, punih žrtava.

 

Patili su ljudi i ljudi

nedužni i nedužni,

a sve jer smo

mi Hrvati željeli imati

svoj hrvatski jezik.

 

Vodotoranj

toranj rupa i rupa

najviše bombardiran

najviše uništen.

Taj toranj, taj Vodotoranj.

 

Vučedolska Golubica

još jedan spomen,

na taj dan patnje,

na taj dan žalosti.

 

Zapalit ću svijeću

na spomen vas branitelja.

Hvala branitelji,

hvala vam!

 

 

Tomislav Urlić, 7. b

OŠ Pujanki – Split

Mentori

Antonela Perdić, prof.

dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

 

 

Ne zaboravite Vukovar!

Osamnaesti studenog u svima nama pobuđuje osjećaj tuge.

Mjesec studeni za hrvatski narod znači – mjesec prisjećanja na sve one koji su branili domovinu i poginuli za njezinu slobodu.

 

Već skoro tri desetljeća prošla su od pada Vukovara, a rane su i dalje svježe…

Tuga je postala dio duše svih onih koji su izgubili najmilije.

Oni, u ovo vrijeme godine, proživljavaju teške trenutke.

 Njihovu je svakodnevnicu, te 1991., prekinuo nemili rat.

Protjerani su iz svojih domova…

Punih osamdeset i sedam dana trajala je opsada...

Svaki dan činio se kao vječnost i bio je sve teži i mučniji.

Podrumi su bili prepuni uplašenih majki, djece i staraca.

Svi dječji osmijesi u trenu su nestali…

Zamijenili su ih plač i briga o tome što će sutra biti.

 

Ne mogu niti zamisliti strah koji su djeca tada proživljavala.

Njihovi snovi u sekundi su prekinuti.

 Nedužnim korakom koračali su u koloni i gledali…

Gledali su uništavanje svojeg grada i smrt…

 

I zato… mi svake godine, u njihovu čast, palimo svijeće.

Molimo za sve one kojih više nema i za sve oni koji su časno branili Vukovar.

Molim vas, ne zaboravite zapaliti svijeće za sve one koji su život položili za našu slobodu i…NE ZABORAVITE VUKOVAR!

 

Sendi Juranović, 7. a

OŠ Pujanki – Split

Mentori

Antonela Perdić, prof.

dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

 

Dan sjećanja na Vukovar

Prije točno dvadeset devet godina vukovarske ulice vrvjele su dječjim koracima, tresle su se tugom, čekalo se što dobro, ali nije bilo puno djece koja bi pokazali osmijeh.

Sve je nestalo.

U sekundi se sve promijenilo. Majke i djeca skrivala su se gdje god su mogla, u podrumima svojih kuća, podzemljima i tunelima.

Dok su muškarci pokušavali obraniti svoju domovinu, da otjeraju zlo, smaknu tugu, bol i patnju, bombe su padale kao kiša iz olujnih oblaka. Padale su i rušile sve pred sobom.

Ljudi su na mine gazili kao na jesensko suho lišće.

Tih osamdeset i sedam dana bili su kao godine što lijeno prolaze. Sve je utihnulo.

Vukovar je srušen.

Dok je cijela Hrvatska gorko plakala, neprijatelji su se smijali kao da im je zadnji put u životu.

Tog dana mnogo je nedužnih ljudi izgubilo svoje dragocjene živote.

Na svakom koraku možete vidjeti spomenike posvećene našim braniteljima koji su hrabro kročili gradom da obrane ono gdje su rođeni, gdje su odrasli i stvorili svoje obitelji. Vukovare, nikad te ne ću zaboraviti!

Uvijek ćeš cijelo moje srce imati za sebe. Hvala ti što si se žrtvovao i prolio krv za nas. U sjećanje na tebe zapalit ću svijeću i moliti za tebe.

 

Benedikta Bojić, 7. a 

OŠ Pujanki – Split

Mentori 

Antonela Perdić, prof.

dr. sc. Ilija Protuđer


Povijest hrvatskog jezika

 

Razvitak hrvatskog jezika započinje u Austrougarskoj Monarhiji kada su političke prilike unutar zajednice u kojoj se Hrvatska nalazila snažno utjecale na njegov razvitak.

Iako je hrvatski jezik postao službenim 1847., Hrvate pritišću da priznaju mađarski kao svoj materinski. Tada dolazi do masovnog priklanjanja Hrvata jezičnom zajedništvu sa srpskim jezikom.

Nakon raspada Austrougarske Monarhije, dolazi do osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca gdje se težilo jezičnom jedinstvu svih naroda unutar Kraljevine pa se službeni jezik zvao srpsko-hrvatsko-slovenački.

Godine 1939. uspostavlja se Banovina Hrvatska, hrvatske vlasti dobivaju samostalnost što je rezultiralo boljim položajem hrvatskog jezika.

Početkom Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska u kojoj je izražen snažan otpor srpskom jeziku odnosno svim njegovim utjecajima na hrvatski jezik kao npr. srbizmi (srpske riječi). Nakon propasti NDH 1945., uspostavlja se Narodna federativna Republika Jugoslavija gdje je hrvatski jezik bio zakonski ravnopravan s ostalima iako je u upotrebi prevladavao srpski jezik. To je dovelo do Novosadskog dogovora o primjeni jednog jezika s dva načina izgovara te dva ravnopravna pisma.

No, razni idući objavljeni naslovi, pravopis, rječnik i dr., nameće srpski jezik što je mnoge hrvatske jezikoslovce razljutilo te su se oglasili u dokumentom pod nazivom Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Tom deklaracijom kreće borba za hrvatski jezik.

Godine 1970. tiskan je Hrvatski pravopis, sačuvan je samo jedan primjerak nakon što je policija intervenirala i zaplijenila ostatak. Spomenuti primjerak odnesen je u London, gdje je tiskan iduće godine pa je nazvan Londonac.

Unatoč svim preprekama, Hrvati su pokazali koliko im znači njihov jezik te ga je tadašnja vlast, nako 1974. popustile u svojatanju Hrvatima njihova jezika i naziva - hrvatski, a nakon osnutka samostalne Republike Hrvatske, hrvatski jezik je u potpunosti dobio značenje i službenu potvrdu koja mu pripada.

Hrvatski jezik je jedinstven uz bogatstvo zavičajnih govora povezanih u dijalekte i  dijalekata u narječju na temelju kojih razlikujemo tri hrvatska narječja: kajkavsko (kaj), štokavsko (što) i čakavsko (ča). Jezik koji služi kao opće sredstvo sporazumijevanja našeg naroda je standardni ili književni jezik!

Natali Taraš, 8. b

 

 

 

Nakon četiriju godina

Završeni radovi na zgradi i svečano otvorenje OŠ Pujanki

Sada kao da nismo putovali u četiri splitske škole i nismo na useljenje u novu školu čekali šest godina.

Nakon četiriju godina intezivnoga rada završeni su građevni radovi na drugomu dijelu školske zgrade pa je 14. siječnja 2020. upriličeno svečano otvorenje. Redovito sam pratio tijek gradnje i povremeno fotografirao s nakanom napraviti cjelokupnu reportažu za mrežnim stranice naše škole i poslati ju na LiDraNo 2020.

Završetak građevnih radova na pristupnim stazama i ulazima.

Što se sve nalazi u novoj školi?

U novom dijelu škole se nalazi osam  učionica, dvorana, veliki atrij, prostorije za dnevni produljeni boravak, velika knjižnica, kuhinja, blagavaonica, prostorije za djelatnike stručne službe, a prilagođen je manji prostor za improviziranu školsku dvoranu koji će poslužiti do izgradnje velike školske dvorane.

 

 

Uređenje okoliša

Osim lijepo uređenog prostora u okolišu gdje se ističe bijeli kamen, dva su igrališta, jedno malo, priređeno za košarku i jedno veliko, napravljeno za rukomet i nogomet.

Polaganje asfalta i zavšetak

Također su lijepi trčati po šarenoj livadi u blizini škole, na koje se svakodnevno učenici dolaze igrati i uživati u prirodi.

I još jedan mjesto koje svi žele, jest  definitivno školsko dvorište, na kojem se učenici na svakom odmoru igraju na otvorenom, te uživaju.

 

Osim lijepo uređenog prostora, okolišu gdje se ističe bijeli kamen, dva igrališta ima i jedno malo, priređeno za košarku, te  jedno veliko, napravljeno za rukomet i nogomet.Također se ističe, po šarenoj livadi u blizini škole, na koje se svakodnevno učenici dolaze igrati i uživati u prirodi.

I jedan mjesto koje svi žele, je definitivno školsko dvorište, na kojem učenici na svakom odmoru igraju igre na otvorenom, te uživaju.

 

Što su kazali učenici iz škole Pujanki?

Učenik A. D. je izjavio: “Škola je važna ustanova u kojoj provodimo jedan veliki dio života čije ćemo znanje rabiti cijeli život.“ A učenica M. H. kazala je: “Svaki profesor zaslužuje mjesto za rad i prilagođeni prostor za svoj predmet.“Učenica J. LJ. rekla je: “Naša škola ima daleku i raznoliku prošlost i apsolutno ju zaslužuje, te joj je i potrebna nova zgrada i mjesto za svakodnevni rad.“

 

Svečani programa otovrenja počeo je prvom izvedbom himne naše škole

 

Prvi put poslušali smo himnu naše škole koju je, u čast tridesetoj godišnjici postojanja škole u kotaru Pujanke, te završetku radova drugoga dijela OŠ Pujanki i svečanomu otvorenju, tekst, glazbu i aranžman, napisala naša učiteljica eng. i tal. jezika Ana Kodrić Iveljić. Profesorica Ana, pripremila je i nastup s našim učenicima, ona je, ujedno, i dirigirala pa joj za sve čestitamo!

 

 

PLES

Plesna skupina učenica 3. a, 3. b, 4. a, 4. b i 6. a razreda nastupaju s plesnom  točkom Hoki-poki

Mentorice: Ana Alujević Grgas i Marijana Šundov.

 

Što su kazali učitelji iz škole Pujanki?

 

Ivani Čalo Bulić, prof. predmeta Hrvatski jezik ističe vesele i maštovite boje svih učionica prilagođene dječjem pristupu i svijete, a velikim atrijem škola je dobila prikladan prostor za sve svečane prijame i proslave. Uz to ističe i velike površine za športske sadržaje kao i veliku prostor za učeničko druženje i bezbrižno igranje.

 

Školska psihologica Jadranka Radnić kaže da su svi zadovoljni novom školom, posebno učenici primjerenim prostorom za rad. Radnić ističe veće mogućnosti za rad u izbornim i izvannastavnim aktivnostima te rad s djecom s teškoćama u razvoju.

Mnogi gosti i dužnosnici nazočili su otvorenju, a mnogi su zaslužni za izgradnju škole.

 

U ime Ministarstva znanosti i obrazovanja Momir Karin, pomoćnik ministrice Blaženke Divljak.

U ime Grada Splita, naš gradonačelnik Andro Krstulović Opara, dogradonačelnica Jelena Hrgović Tomaš i  dogradonačelnik Nina Vela

U ime Županije splitsko-dalmatinske Luka Bačić

U ime Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Split Vladu Matasa

U ime Kotara Pujanki bio je predsjednik Petar Gudić i drugi predstavnici; izvođači radova, roditelja te drugi mnogi gosti.

 

Što su kazali dužnosnici o  školi Pujanki?

Momir Karin, pomoćnik ministrice Blaženke Divljak, rekao je da se nada da će ovo pomoći napretku u učenju svoj djeci OŠ Pujanki i da će se promijeniti kvaliteta i načina podučavanja. Djeci želi svu sreću u budućnosti.

Školski ravnatelj Mate Glavinović pri otvaranju izrazio je svoje veselje zbog nove školske zgrade, čime će svi učenici dobiti dovoljno školskoga prostora i više se nastava ne će pohađati u tri smijene, nego u dvije. Naglasio je i zadovoljstvo što će djeca biti sretna i da će postizati bolje rezultate u učenju.

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara rekao je da su svi sretni zbog završetka nove škole i da će djeca imati novi prostor za rad i učenje te se nada da će svi biti zadovoljni novom školskom zgradom.

 

Završeni radovi na zgradi i svečano otvorenje OŠ Pujanki

Nakon četiriju godina intenzivnoga rada završeni su građevni radovi na drugomu dijelu školske zgrade pa je 14. siječnja 2020. upriličeno svečano otvorenje. Redovito sam pratio tijek gradnje i povremeno fotografirao s nakanom napraviti cjelokupnu reportažu za mrežnu stranicu naše škole i poslati ju na LiDraNo 2020.

Što se sve nalazi u novoj školi?

U novom dijelu škole nalazi se osam  učionica, dvorana, veliki atrij, prostorije za dnevni produljeni boravak, velika knjižnica, kuhinja, blagovaonica, prostorije za djelatnike stručne službe, a prilagođen je manji prostor za improviziranu školsku dvoranu koji će poslužiti do izgradnje velike školske dvorane.

 

Uređenje okoliša

Osim lijepo uređenog prostora u okolišu gdje se ističe bijeli kamen, dva su igrališta, jedno malo, priređeno za košarku, i jedno veliko, napravljeno za rukomet i nogomet.

U blizini škole nalazi se i šarena livada na koju se svakodnevno učenici dolaze igrati i uživati u prirodi.

Još jedno posebno mjesto  jest  školsko dvorište na kojemu se učenici za vrijeme velikoga odmora igraju i uživaju.

 

Što su kazali učenici iz škole Pujanki?

Učenik A. D. izjavio je: “Škola je važna ustanova u kojoj provodimo jedan veliki dio života čije ćemo znanje rabiti cijeli život.“ Učenica M. H. kazala je: “Svaki profesor zaslužuje mjesto za rad i prilagođeni prostor za svoj predmet. “Učenica J. LJ. rekla je: “Naša škola ima daleku i raznoliku prošlost i apsolutno ju zaslužuje, te joj je i potrebna nova zgrada i mjesto za svakodnevni rad.“

 

Svečani programa otvorenja počeo je prvom izvedbom himne naše škole

Prvi put poslušali smo himnu naše škole za koju je, u čast tridesetoj godišnjici postojanja škole u kotaru Pujanke, te završetku radova drugoga dijela OŠ Pujanki i svečanomu otvorenju, tekst, glazbu i aranžman napisala naša učiteljica engleskoga i talijanskoga jezika Ana Kodrić Ivelić. Profesorica Ana pripremila je i nastup s našim učenicima, ona je, ujedno, i dirigirala pa joj za sve čestitamo!

 

NOVINARSKI ISKAZ 

Kratak prozni ulomak iz eseja pisan novinarskim stilom, naslovljen Radujem se novoj školi, pročitala je Matea Bekavac, 8. r., a čiji je mentor doktor znanosti Ilija Protuđer.

 

Što su kazali učitelji iz škole Pujanki?

Ivani  Bulić, učiteljica predmeta Hrvatski jezik, ističe vesele i maštovite boje svih učionica prilagođene dječjem maštovitom pristupu svijetu, a velikim atrijem škola je dobila prikladan prostor za svečane prijame i proslave. Uz to ističe i velike površine za športske sadržaje kao i veliki prostor za učeničko druženje i bezbrižno igranje.

Školska psihologica Jadranka Radnić kaže da su svi zadovoljni novom školom, posebno učenici primjerenim prostorom za rad. Radnić ističe veće mogućnosti za rad u izbornim i izvannastavnim aktivnostima te rad s djecom s teškoćama u razvoju.

 

Mnogi gosti i dužnosnici nazočili su otvorenju, a mnogi su zaslužni za izgradnju škole.

U ime Ministarstva znanosti i obrazovanja Momir Karin, pomoćnik ministrice Blaženke Divljak.

U ime Grada Splita, naš gradonačelnik Andro Krstulović Opara, dogradonačelnica Jelena Hrgović Tomaš i  dogradonačelnik Nina Vela

U ime Županije splitsko-dalmatinske Luka Bačić

U ime Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Split Vladu Matasa

U ime Kotara Pujanki bio je predsjednik Petar Gudić i drugi predstavnici; izvođači radova, roditelja te drugi mnogi gosti.

 

Što su kazali dužnosnici o  školi Pujanki?

Školski ravnatelj Mate Glavinović pri otvaranju izrazio je svoje veselje zbog nove školske zgrade, čime će svi učenici dobiti dovoljno školskoga prostora i više se nastava ne će pohađati u tri smjene nego u dvije. Naglasio je i zadovoljstvo što će djeca biti sretna i postizat će bolje rezultate u učenju.

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara rekao je da su svi sretni zbog završetka nove škole i da će djeca imati novi prostor za rad i učenje te se nada da će svi biti zadovoljni novom školskom zgradom.

 

U ime Ministarstva znanosti i obrazovanja obratio se Momir Karin, pomoćnik ministrice

 

Momir Karin, pomoćnik ministrice Blaženke Divljak, rekao je da se nada da će ovo pomoći napretku u učenju svoj djeci OŠ Pujanki i da će se promijeniti kvaliteta i način podučavanja. Djeci želi svu sreću u budućnosti.

 

 

Reportažu (fotografije i tekst kao i pripremu na računalu) pripremio je

Narcis Družijanić, učenik 6.a i članovi novinarske skupine.

Mentor članovima novinarske skupine je dr. sc. Ilija Protuđer

Glavni i odgovorni urednik reportaže i drugih radova novinarskog iskaza je dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

Vrsta: novinarski esej

 

Povijest hrvatskog jezika

 

Razvitak hrvatskog jezika započinje u Austrougarskoj Monarhiji kada su političke prilike unutar zajednice u kojoj se Hrvatska nalazila snažno utjecale na njegov razvitak.

Iako je hrvatski jezik postao službenim 1847., Hrvate pritišću da priznaju mađarski kao svoj materinski. Tada dolazi do masovnog priklanjanja Hrvata jezičnom zajedništvu sa srpskim jezikom.

Nakon raspada Austrougarske Monarhije, dolazi do osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca gdje se težilo jezičnom jedinstvu svih naroda unutar Kraljevine pa se službeni jezik zvao srpsko-hrvatsko-slovenački.

Godine 1939. uspostavlja se Banovina Hrvatska, hrvatske vlasti dobivaju samostalnost što je rezultiralo boljim položajem hrvatskog jezika.

Početkom Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska u kojoj je izražen snažan otpor srpskom jeziku odnosno svim njegovim utjecajima na hrvatski jezik kao npr. srbizmi (srpske riječi). Nakon propasti NDH 1945., uspostavlja se Narodna federativna Republika Jugoslavija gdje je hrvatski jezik bio zakonski ravnopravan s ostalima iako je u upotrebi prevladavao srpski jezik. To je dovelo do Novosadskog dogovora o primjeni jednog jezika s dva načina izgovara te dva ravnopravna pisma.

No, razni idući objavljeni naslovi, pravopis, rječnik i dr., nameće srpski jezik što je mnoge hrvatske jezikoslovce razljutilo te su se oglasili u dokumentom pod nazivom Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Tom deklaracijom kreće borba za hrvatski jezik.

Godine 1970. tiskan je Hrvatski pravopis, sačuvan je samo jedan primjerak nakon što je policija intervenirala i zaplijenila ostatak. Spomenuti primjerak odnesen je u London, gdje je tiskan iduće godine pa je nazvan Londonac.

Unatoč svim preprekama, Hrvati su pokazali koliko im znači njihov jezik te ga je tadašnja vlast, nako 1974. popustile u svojatanju Hrvatima njihova jezika i naziva - hrvatski, a nakon osnutka samostalne Republike Hrvatske, hrvatski jezik je u potpunosti dobio značenje i službenu potvrdu koja mu pripada.

Hrvatski jezik je jedinstven uz bogatstvo zavičajnih govora povezanih u dijalekte i  dijalekata u narječju na temelju kojih razlikujemo tri hrvatska narječja: kajkavsko (kaj), štokavsko (što) i čakavsko (ča). Jezik koji služi kao opće sredstvo sporazumijevanja našeg naroda je standardni ili književni jezik!

Natali Taraš, 8. b

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Breza

 

Pisac: Slavko Kolar

 

Djelo „Breza“ napisao je Slavko Kolar. Jezik likova jest turopoljska kajkavština koja priči daje uvjerljivost. Jezik je jednostavan i bogat. Kolarove su rečenice jednostavne, a bogate.

Opisuju zaostalu seosku sredinu s određenom dozom humora. Književni rod je epika, a vrsta novela. Tema cijelog djela se ogleda kroz život obitelji Labudan u zaostaloj seoskoj sredini, koja se navikla na siromaštvo i težak rad pa životne probleme prihvaća kao unaprijed određene i neispravljive.

Mjesto radnje su Vukomerečke gorice tj. brežuljak Bikovski vrh na kojemu je smješteno selo Bikovec sa zaseocima Labudan. Autor poznaje probleme i strahove ljudi koji žive na selu. Vrijeme radnje je smješteno u 1928. g. iz čega možemo razumijeti da je to bilo osjetljivo doba između dva rata.

Ovo djelo nas uči razumijevanju prema svim ljudima i pomaže nam izgraditi socijalnu inteligenciju. Ovo je Kolarovo najuspješnije djelo. Glavni likovi su Janica i Marko, muž i žena. Ovo djelo mi je drago zbog realizma koje je njegova glavna odlika. Tokom čitanja ovoga djela su mi se miješale emocije tuge i sreće.

 

U djelu se često miješalo tragično s komičnim. Cijelo djelo je prožeto ironijom i mnogim drugim stilskim sredstvima. Često smo prepoznavali sredstvo retrospekcije jer se autor vraćao na događaje iz prošlosti. Autor ovog djela je prozvan jednim od najznačajnijih humorista u hrvatskoj književnosti.

Od pripovijednih tehnika najzastupljenije je pripovijedanje. Prema ovomu djelu je snimljen istoimeni film.

Pouka ovog djela je da se svi ljudi preispituju u životu jesu li doista zadovoljni te da ne nanose štetu drugima jer se poslije u životu mogu kajati. Tradicija je nešto što sam uočila i ostavila je na mene jak dojam jer je to bio faktor koji je vezao sve tamošnje stanovnike, ali uočila sam i stroge osude zbog nepoštivanja iste.

Glavna pouka ovoga djela je da u životu ne možemo birati gdje ćemo se i kada roditi pa i umrijeti, ali možemo kako ćemo živjeti

Matea Bekavac , 8. a.

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

 

Vrsta: esej

Breza

Pisac: Slavko Kolar

Breza je najuspješnije književno djelo Slavka Kolara objavljeno 1928. godine u knjizi „Breza i druge pripovijetke“. Ovo, po meni jako tragično djelo, književnog je roda epike i vrste novele. Pisano je turopoljsko-kajkavskim dijalektom.

Živim u Dalmaciji gdje je ovakav način govora čista nepoznanica, ali iz težine radnje ovog djela kao i iz jasnih pojašnjenja jako sam dobro shvatila značenje i pouku ovog djela. Pouka koju sam shvatila čitajući ovo djelo, u kojem vlada borba za vlastiti život glasi; nikad se nemoj previše osloniti na nekoga, uvijek imaj zrno sumnje koje će te kada nastupe teška vremena osloboditi potpunog razočarenja.

Da pojasnim,u životu treba imati osobu kojoj potpuno vjeruješ, ali to zrno sumnje znači da ga ne smatraš nepogrješivim. Na to me podsjetila Markova i Janičina situacija, ali bez obzira na greške uvijek treba biti spreman oprostiti i biti spreman tražiti oprost. Jezik književnosti je jednostavan, ali vrlo dobro oblikuje i prati radnju novele.

U meni kao čitatelju budi neobičan dojam i zainteresiranost za život na selu i razlike među prošlosti i sadašnjosti. Radnja se odvija tijekom međuratnih godina u otuđenom zaseoku Labudan na brežuljku Bikovski vrh.

Zanimljivo je što spomenuto mjesto uistinu postoji i nalazi se u Vukomeričkim goricama koje su se tada nazivale Gore Pomena. Pripovijedanje i opisivanje su dvije najzastupljenije pripovjedne tehnike ovog djela u kojem likovi vrlo rijetko vode dijaloge. Prepušteni su sami sebi te većinom vode unutarnje monologe. Izražen unutarnji monolog odaje mi dojam nerazvijene komunikacije među likovima ovog djela. Glavni likovi Breze su Janica i njen suprug Marko koji stanuju u obiteljskoj kući Labudan.

Ova dva karaktera su po meni vrlo različita. Janica onako plaha, slabašna i vitka te energičan, snažan i inteligentan i ponekad nepromišljen Marko. Njih dvoje žive teškim životom otkada im je četveromjesečna kći preminula. Moj glavni zaključak i poimanje ovog djela svodi se na tvrdnju da je narod, pogotovo seoski, tijekom međuratnih godina živio otrcano i neskladno. Vrlo malo su znali o životu „izvan seoskih granica“ te se ponašali bezobzirno.

Sretna sam što su nastupila vremena u kojima ljudi većinom brinu i suosjećaju se sa svojim sugrađanima. Druga, ali ne manje važna pouka kojoj me Janica poučila jest da bez obzira koliko život bio težak, nikada ne zaboravimo uživati i biti nasmijani. Evo nekoliko primjera za epitet, unutarnji monolog, pripovijedanje i opisivanje iz djela; „gizdavi mustači“, „debelo jesensko blato“, „dika nebeska“, „Ej, bogica boga, ona svoje misi ima.“, „Velik je to grijeh pustiti nekoga da umre bez svijeće, da mu duša ostane u mraku.“ , „Sklisko je bilo i mokra ona teška ilovača, a njemu tako mutno i čudnovato pred očima.“.

Anja Buljević, 8. a.

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

Vrsta: esej

 

 

Breza i druge pripovijetke

 

Pisac: Slavko Kolar

 

Brezu je napisao Slavko Kolar standardnim književnim štokavskim govorom, a likovi govore turopoljskim kajkavskim govorom. U djelu se miješa tragično s komičnim, opisuju se tragični događaji s određenom dozom humora.

Književni rod je epika, a književna vrsta novela. Breza je najuspjelija Kolarova novela. Glavna tema je nesretna sudbina mlade seoske žene u zaostaloj seoskoj sredini i obitelji.

Radnja se zbiva u selu izmišljenog imena Bikovac nedaleko od Zagreba i na Labudan-brdu. Vrijeme radnje je između dva svjetska rata. Glavni likovi su Janica i Marko, a sporedni Mika i Kata Labudan, Jaga i njezina djeca, Mikina majka, nadšumar, seljaci, seljanke i svećenik.

Janica je mlada, nježna i vitka žena koja se izgledom izdvaja od drugih. Marko je najstariji sin Mike i Kate te Janičin muž. Kata i Mika su roditelji dvoje djece od kojih je jedno u vojsci.

Od pripovijednih tehnika nalazimo pripovijedanje, opisivanje, dijalog i monolog. Najzastupljenija pripovijedna tehnika je pripovijedanje. Od stilskih sredstava nalazimo metaforu, kontrast, usporedbu, epitete i personifikaciju.

U primjeru ˝čas vrućina, čas hladnoća˝ uočavam da pisac ukazuje na kontrast između vrućine i hladnoće. Epitetom ˝pozlaćena kosa˝ pisac opisuje Janičinu kosu. Metaforom ˝mlada duša sprema se na dalek put˝ pisac govori da se mlada osoba sprema na velik i dug put.

Pisac se služi retrospekcijom, vraća se iz sadašnjosti na prošle događaje. Prvi dojmovi o djelu odnose se na preokrete, sukobe i bol. Rečenice su jednostavne, ali bogate. Uočavam da je ovo novela o nježnoj seljačkoj ženi koju je ubila grubost života, ta žena gajila je veliku i istinsku ljubav prema svom mužu, a on ju je nagradio bezdušnom sebičnošću.

Breza je prvi put izdana u časopisu ˝Savremenik˝ 1928. godine, a u knjizi ˝Mi smo za pravicu˝ 1936. godine. Prema njoj je snimljen film. Pouka djela je da loše ponašanje može izazvati kaznu i kajanje.

Smatram da je ovo djelo vrlo poučno i u nekim situacijama realistično. Bitno je da se radnja sagleda iz svog ugla jer je to bit djela, ali i umjetnosti inače.

 

Ana Čajkušić, 8. a.

Mentor dr. sc. Ilija Protuđer

 

Matea Bekavac, 8. a

 

Radujem se novoj školi

 

Osmijeh se vratio kada smo krajem drugog razreda krenuli u svoju školu Pujanki.

Napokon, nakon gotovo deset godina, naša školska zgrada se dovršava.

Imat ćemo najljepšu školu.

Nastava će postati uživanje za učitelje i učenike.

Svaki predmet će imati svoju učionicu i kabinet. U novijem dijelu školske zgrade održavat će se razredna nastava i bit će organiziran rad stručnih službi.

Nastavnici će imati veliku zbornicu za odmor i druženje, a mi učenici veliku knjižnicu.

Iako ću ja ubrzo upisati srednju školu, veselim se što sljedeći naraštaji ne će biti izloženi opasnosti od automobila i prometa koji prolazi kraj ulaza u školu.

Naša škola sada će biti prava europska škola i primjereno mjesto dječjeg boravka.

Svi se radujemo otvorenju novog dijela škole i zahvalni smo svima koji su se trudili da to bude lijepi i sretni dio našeg odrastanja.

 

Mentor dr. sc. Ilija protuđer, učitelj hj

Matea Bekavac, 8. a

 

Radujem se novoj školi

 

Osmijeh se vratio kada smo krajem drugog razreda krenuli u svoju školu Pujanki.

Napokon, nakon gotovo deset godina, naša školska zgrada se dovršava.

Imat ćemo najljepšu školu.

Nastava će postati uživanje za učitelje i učenike.

Svaki predmet će imati svoju učionicu i kabinet. U novijem dijelu školske zgrade održavat će se razredna nastava i bit će organiziran rad stručnih službi.

Nastavnici će imati veliku zbornicu za odmor i druženje, a mi učenici veliku knjižnicu.

Iako ću ja ubrzo upisati srednju školu, veselim se što sljedeći naraštaji ne će biti izloženi opasnosti od automobila i prometa koji prolazi kraj ulaza u školu.

Naša škola sada će biti prava europska škola i primjereno mjesto dječjeg boravka.

Svi se radujemo otvorenju novog dijela škole i zahvalni smo svima koji su se trudili da to bude lijepi i sretni dio našeg odrastanja.

 

Mentor dr. sc. Ilija protuđer, učitelj hj

E-dnevnik

Produženi boravak

Linkovi

     

        

          

            

 ictunastavi.blogspot.gr

 

       

Obavijesti o provedenim aktivnostima u okviru Erasmus+ projekata možete pronaći na ovoj poveznici:   https://live.etwinning.net/profile

Materijale s radionica Večeri matematike možete pronaći na sljedećem linku


Dokumenti MZOS





preskoči na navigaciju