JUTRO
1. sat: 08:00 - 08:45
2. sat: 08:50 - 09:35
3. sat: 09:40 - 10:25
odmor 10:25 - 10:40
4. sat: 10:45 - 11:30
5. sat: 11:35 - 12:20
6. sat: 12:25 - 13:10
POSLIJEPODNE
1. sat: 14:00 - 14:45
2. sat: 14:50 - 15:35
3. sat: 15:40 - 16:25
odmor 16:25 - 16:40
4. sat: 16:45 - 17:30
5. sat: 17:35 - 18:20
6. sat: 18:25 - 19:10
Dana 3. rujna 2012. godine održalo se primanje učenika u prvi razred u kripti naše crkve na Pujankama.
Priredba je započela oko 11 sati kada su se okupili ponosni roditelji i uzbuđena djeca. Organizatori su se potrudili malenim prvašima što bolje dočarati prva školska iskustva. Simpatični voditelji Nora Juras i Luka Štefanić izražajno su i poletno vodili priredbu. Uživali smo u plesovima Baletnog studija Školjkica, a bilo je i recitiranja pjesama u kojima je opisan prvoškolski život. Roditelji su dobili korisne upute za sudjelovanje u jednom novom dijelu života svojih đaka-prvaka. Nakon priredbe prvašići su se pridružili svojim učiteljima te prvi put upoznali prijatelje iz razreda. Roditelji nisu mogli sakriti oduševljenje, a djeca, puna sreće i zadovoljstva, hrabro su krenula koracima u novi dio života kroz vrata školstva.
Luka Štefanić, 8.a
Dan sjećanja na Vukovar, 18. studenog 2012. godine, u našem gradu obilježen je paljenjem svijeća u Vukovarskoj ulici.
Učenici naše škole svake godine imaju prigodnu svetu misu nakon koje idu paliti svijeće za sve poginule i nestale hrvatske branitelje. Sam prizor mnoštva upaljenih svijeća čiji su plamenovi, kao i naše molitve, usmjereni k nebu, ostavljaju nas bez daha. U tim trenutcima osjećamo neizmjernu zahvalnost, osjećamo da je život vječan.
Matija Rubić, 8.a
Vukovar ime je grada heroja,
Vukovar ime je junaka bez broja,
porušene kuće,zakopana tijela
poruku pišu rukom pepela.
Redovi svijeća u Vukovarskoj ulici
pokazuju zahvalnost od koje prolaze trnci.
Počast kažu bez riječi
plamenom koji gori
i narodom koji zajedno molitvu zbori
Grad duhova
Grad vječne povijesti
Grad borbe
Grad odanosti
Vukovar nikada zaboraviti nećemo
Vukovaru dovoljno zahvaliti ne možemo
Sve riječi zajedno dovoljne nisu
Zahvalnost da se pokaže,
Samo ono što u srcu osjeća se.
Večer je održana 6. prosinca 2012.godine. Izloženi su učenički radovi na temu Prijateljstvo. Ova tematska izložba bila je otvorena za javnost. Pripreme tematske izložbe trajale su četiri mjeseca, a uloženi se trud isplatio.
Učenici 4.b i 4.c razreda pripremili su prigodni program. Nastupili su čitajući sastave na temu Prijateljstvo, zatim su recitirali pjesme , prozne tekstove, odigrali igrokaze i nastupili su u nekoliko glazbenih točaka. Učenici su bili dodatno motivirani činjenicom da će najuspješniji prozni tekstovi i recitacije biti odabrani za Školsko natjecanje LiDraNo i za Školsko natjecanje Krasnogovorenje koje se svake godine održava u našoj školi.
Večer je protekla u ugodnom ozračju. Roditelji su bili dirnuti postignutim uspjesima svoje djece.
Slike:http://os-pujanki-st.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=4
Jedna od najveselijih kulturnih priredbi u školi je Maskenbal . Učenici učiteljice Ane Alujević Grgas s radošću se pripremaju, a pripreme traju nekoliko mjeseci. Pripreme podrazumijevaju izradu maski, izradu plakata za školski atrij, izradu Krnje, pismenu presudu Krnji, diplomu za Naj - masku u četiri kategorije ( najljepša, najsmješnija, najzanimljivija, najkreativnija) koju izabire komisija. U pripremi za izrađivanje maski i Krnje uključujemo roditelje. Maskenbalu se rado odazovu svi učenici i učitelji. Posjetitelji svake godine budu oduševljeni muzikom, plesom i raznovrsnim maskama.
Ove godine osmaši naše škole išli su na petodnevnu ekskurziju u prelijepu Istru. Okupilo se pet osmih razreda zajedno s učiteljima i učiteljicama Ivanom Bulić, Tomislavom Bobanac, Damirom Paladom, Majom Čop, Mirjanom Janković i Nikolom Radićem.
Kada smo sjeli u autobus, ne znajući što nas očekuje, srca su nam lupala od uzbuđenja. Tijekom vožnje zastali smo u Senju gdje smo posjetili kulu Nehaj koja nas je prilično iznenadila svojim pogledom na predivnu okolicu Senja. Hodnici kule bili su jako uski, ali svi smo uspjeli doći do vrha i uživati u pogledu. Nastavili smo vožnju prema Istri. Naš hotel nalazio se u Rovinju, a navečer smo imali i disko u kojem smo svi plesali dok nas noge ne bi zaboljele.
Sljedećeg dana probudili smo se jako rano, baš kao i svakog dana te ekskurzije. Krenuli smo u jamu Baredine koja je izgledala predivno. Puna je različitih stalagmita i stalaktita te predivnih skulptura od vapnenca. Išli smo jako duboko u zemlju te smo vidjeli i čovječju ribicu. Jedini problem je bio izlazak iz jame nakon čega smo se svi morali dobro odmoriti. Toga dana u poslijepodnevnim satima veoma smo uživali. Imali smo sportske igre- nogomet,odbojku, hvatali se, trčali naokolo, a neki su učenici jednostavno šetali plažom i divili se ljepotama prirode. Nakon igara krenuli smo u Motovun gdje smo prešli 1500 skala!!! Ali vrijedilo je jer nas je na vrhu čekao predivan pogled. S vrha su se vidjele zelene doline i stare kamene kuće. Navečer smo se opet dobro zabavili u disku. Pjesma, ples...Jeee!
Treći dan krenuli smo u Nacionalni park Brijuni gdje smo vidjeli brojne životinje poput slonova i zebra.Vozili smo se i vlakićima koji su bili jako maleni, s mnogo sjedala i prozora. Kad smo došli ispred Titove vile, susreli smo se s njegovom papigom Kokijem koji je još uvijek živ i lijepo razgovara. Na Brijunima smo još razgledali predivan okoliš i druge znamenitosti. Poslije ručka u restoranu otišli smo u Pulu. Tamo smo posjetili Arenu u čijem smo prostoru posebno uživali pozorno slušajući svaki detalj zanimljivog predavanja jedne gospođe. U Poreču smo vidjeli Eufrazijevu baziliku te smo još malo šetali gradom. Navečer smo očekivali disko, no nije ga bilo jer su djeca iz dviju drugih škola došla u hotel i nije bilo mjesta u diskoteci. Nastavnici nisu htjeli da dođe do pretrpanosti i mogućih problema.
Sljedećeg dana promijenili smo smještaj te smo otišli u hotel u Rapcu koji je bio uistinu prekrasan,a disko ogroman. Zabavili smo se iako smo u dubini duše osjećali tugu jer to je bila posljednja večer naše ekskurzije.
Petog dana već smo svi bili izuzetno umorni od neprospavanih noći i ranog ustajanja. Krenuli smo u Opatiju gdje smo vidjeli šetalište na kojem su bile utisnute ploče s imenima poznatih osoba iz Hrvatske. Počelo je kišiti,a to je bio znak da moramo poći za naš rodni Split.
Ono što smo čekali četiri godine prošlo je u trenu, ali je bilo prekrasno. Najljepših pet dana u životu, potpuno nezaboravnih. Znam da ćemo ih se zauvijek sjećati jer smo tada svi bili kao jedno, voljeli se, upoznavali, saznali nove pojedinosti jedni o drugima i povezali se više nego ikada.
Tina Milevčić i Marinela Bekavac, 8.a
Materijale s radionica Večeri matematike možete pronaći na sljedećem linku